ZAŠTITNI BRAK - Intervju sa jednim takozvanim parom u zaštitnom braku

Broj priznatih azilanta stalno se smanjuje. Jedino još malenom broj bjegunca se pruža mogućnost da budu priznati kao azilanti ili da im se odobri boravak u toku postupka za azil u Njemačkoj. Ženiba je jedna mogućnost, da se drugu osobu sačuva od progona. Dok se njemačka država kod njemačkih parova ne brine koji su razlozi za vjenčanje, dvonacionalni parovi treba jedino da se ožene jer su zaljubljeni.

Andrea: Dvonacionalni brakovi su u Njemačkoj pod stalnom sumnjom da su samo prividni - šta ste vi učinili da bi se zaštitili od tog osumjičavanja i da s time izmaknete ispitivanju/pretrazi ureda za strance?

Bernd: Dobro smo se pripremili, sakupili smo mnogo informacija te razgovarali sa ljudima koji su već prošli ta iskustva. Radi toga smo znali da kao prvo moramo pokazati da osnovna osumnjičanja nisu opravdana, i to s time što smo uvijek oboje i po mogućnosti sa povjerenjem u naš podvig nastupili u matičnom uredu i kod ureda za strance, dakle sasma prirodno kao zaljubljen par. Za vjenčanje smo si posudili par prstena, pozvali par prijatelja i odglumili nešto teatra. To je čak bilo u nekom smislu zabavno. Druga važna stvar je, da smo prijavili zajedničku adresu stana "Meldeadresse". Pojedine adrese stanova odmah budu sumljive uredu za strance. Za nas to nije bio problem jer je moj stan dovoljno velik a vlasnik stana nije postavio neugodna pitanja. U sljedećem vremenu smo, šta se tiče susjeda, pazili da nas bar ponekad prepoznaju kao par.

Fatima: Ja sam redovito došla na posjet, jer u stvari sam stanovala kod prijateljice, naravno bez da sam tamo bila prijavljena. Osim toga sam, na veselje Bernda, čistila subotom stepenište, kako bi me u kući opazili. U svakom slučaju ured za strance je jednom poslao namještenika koji je ispitao susjede, što su nam ovi kasnije ispričali. No kod nas je to bilo sve što se je dogodilo, sljedećih godina, sve dok sam dobila osobnu neograničenu dozvolu boravka, više nismo imali poteškoća.

Bernd: Sprijateljeni smo sa još dvoje "bračnih parova" i često smo se razgovarali o tome. Kod jednog para gdje je žena imala njemački pasoš a osim toga je muž bio mlađi, odmah je sve započelo sa puno više poteškoća. Nije uspjelo da se oslabi "generalnu sumnju", klišeji su bili pre jaki. Oni su imali češće posjete, u početku nenajavljene. U tom trenu je žena bila sama u stanu i odbila je da primi namještenika od ureda za strance. Oni najme namjeravaju da provjere da li se u stanu nalaze odječa partnera, i poznata četkica za zube, da li se dakle vodi zajedničko kućanstvo. No nemaju pravo da jednostavno uđu. No ako ih se ne pusti sa tim im se raste nepovjerenje. To se treba prosuditi, pa su oboje na koncu odlučili da dogovore sa uredom jedan termin za posjetu. Onda su se naravno dobro pripremili, a odjeća partnera se je ionako uvijek nalazila u stanu.

Fatima: Kod trećeg para, kojeg poznajemo, je vjerovatno jedan susjed rekao takozvanom vanjskom namješteniku (Außendienstmitarbeiter) stranačkog ureda, da nikada nije vidio suprugu u njihovom stanu, i da tu nešto nije u redu. No taj je susjed bio idiot koji bi kazao bilošta samo da naškodi našem prijatelju. Do takvih poteškoća je i došlo u velikom obimu, i tek potpora odvjetnika i prijetnja, da se sve nastavi pred sudom, je dovela ured do toga da popuste i nakon dugog odgađivanja napokon ispostavi neograničenu dozvolu boravka.

Andrea: U čemu se sastoji poboljšanje pravnog stanja za migrante koji se vjenčaju sa njemačkim partnerom? Šta se tiče vašem slučaju - šta vas je navelo da izvedete svadbu?

Fatima: Ja sam još bila u azilskom postupku (Asylverfahren), u prvoj instanci su me odbili, sa malenom mogućnosti da pred sudom ipak dobijem azilsko stanje. No to je bilo vrlo nesigurno, moglo je trajati vječito, a ja sam u tom vremenu bila psihički jako labilna. Morala sam stanovati u nekom nemogućem domu, nisam smijela zarađivati, osim po takozvanom pravilu "Bevorrechtigungsregelung", kod kojega jedino imaš pravo na bezvaljana namještenja. Sve to se je odmah nakon svadbe promjenilo. Mogla sam a i morala sam u stvari drugdje stanovati, za prvo sam dobila polugodišnju dozvolu boravka i pre svega dozvolu zaposljenja. Dakle u trenutku svadbe nisam bila u akutnoj opasnosti odgona, no imala sam malo izgleda i dugotrajno stanje potpune nesigurnosti i vrlo loši uvjet života bi me sigurno uništili. U vidu toga je vjenčanje za mene bila jedina nada.

Bernd: Ja sam sa rodbinom Fatime već dulje imao dobre veze, oni su znali da bi ja u osnovi bio spreman da se ženim da netkoga zaštitim. Mi smo dulje o tome razgovarali a prednosti kako ih je Fatima opisala su potpuno jasne.

Andrea: Kakvi problemi iz svega za tebe, koji imaš njemački pasoš, proizlaze u dnevnom životu? Koja si iskustva doživio?

Bernd: Mogu reći da su se u našem, tj. u mojem slučaju poteškoće ili bolje kazano obaveze koje su vezane sa brakom dale u dobroj mjeri ograničiti. Jasno da na početku ima puno trke po raznim uredima, i kao što sam rekao bilo je važno da uvijek zajedno naiđemo. Financjelno nije bilo većih poteškoća. Ja sam imao čvrsto namještenje, i sa time je bilo jasno, -tako smo se dogovorili, da moja "žena" istotako mora odmah da potraži namještenje. Jer jedino je moguće da oboje zarađuju ili da oboje žive od socijalne pomoći, inače obostrana obaveza za izdržavanje "Unterhaltspflicht" stvara poteškoće. Mi smo istog časa sklopili bračni ugovor, da razjasnimo pitanja o razdjeli posjeda i o pravu na penziju tako da ne bi nastale ikakve obaveze jednog partnera za drugog. Sve dodatne troškove je po našem dogovoru morala snositi Fatima, jer ja si nisam mogao priuštit bilokakve dodatne troškove radi vjenčanja. Ja sam joj ponekad posudio novce, no ona mi je sve kasnije vratila. U tome je bila vrlo pouzdana, tako da tu nije bilo poteškoća. Od drugih prividnih brakova znam da može biti drugačiije sa više poteškoća. Ako se partneri ne drže dogovora ili se problemi sa novcem nagomilaju.

Andrea: Po § 92 stav 2 br. 2 AuslG "Prividno vjenčanje" može biti kažnjeno sa do tri godine zatvora ili novčanom kaznom, taj paragraf te očito nije mogao spriječiti - radi čega, da li ti tj. vi niste imali straha da će vas netko izdati?

Fatima: Bilo nam je jasno, u obojnom interesu, da moramo biti vrlo pažljivi, i da moramo naći dobre dogovore. No za vlast je vrlo teško konačno dokazati prividni brak, ako mi ne počinimo grešku. Izreke susjeda na koncu nisu dovoljne, i može se protivriječiti. Privremeno sam čak prijavila dodatan stan, jer inače ne bi dobila onaj stan koji sam zaista trebala. Za to sam si izmislila dobro obrazloženje, ako bi vlast to primjetila i ispitala. Dakle strah me je bilo pogotovo na početku. Naravno sam bila uzrujana kod posjeta vlasti, ionaka sam bila dosta nervozna i često depresivna, tako da sam prije i pri vjenčanju često mislila, da će nešto zapeti i krenuti krivo. No to uvjerenje se je uskoro smirilo.

Bernd: Neznam da li su iz tog razloga zaista ljudi bili bačeni u zatvor, mislim da ne. A da platim novčanu kaznu jer sam pokušao netkom pomoć da dobije pravo boravka, to me ne bi morilo, čak i da ne uspije. Mnogo gore bi bio odgon bračnog partnera. No kako je već Fatima rekla, vjerovatnost je vrlo mala, ako se ne počine bitne greške, ako se ne da prestrašiti, te ako se pred vlasti ne prizna išta čim dođe do neugodnih pitanja ili ako najednom naiđu pred stanom.

Andrea: Brak donosi sa sobom ovisnosti i ponekad teške situacije u odnosu. Jer za jednog partnera je opstanak boravka vezan sa brakom, a ponekad djeluje i ljubav ili zaljubljenost.

Fatima: To je kod nas bilo podosta jednostavno. Poznavali smo se preko moga brata pa sam prema tome imala povjerenja da će se Bernd ponašati ispravno. Naravno da sam bila ovisna, no situacija je bila dovoljno razjašnjena i donegdje pod "kontrolom", pogotovo pošto smo o tome razgovarali sa raznim prijateljima i prijateljicama. Ljubavni odnos za nas nije nikad došao u obzir, čak smo o tome razgovarali, da bi to bilo loše ako bi se takav odnos loše razvio a nastala bi ljubomora pa se više ne bi razumjeli. Ovo sve zvuči teoretski, no mi zaista nismo imali ikakve bliske osječaje za drugog. To je kod nama poznatog "bračnog para" bilo drugačije. I oni su se doduše dogovorili, da ne žele mješanje ljubavnog i "bračnog" odnosa. No ipak su se najednom zaljubili. Za prvo to je naizgled sve učinilo lakšim, jer više nisu morali glumiti da su zaljubljeni, a tada su i zaista htjeli da zajedno stanuju. No nakon pola godine je sve bilo završeno, pa je tada postalo prokleto teško. Međusobno su se ozljeđivali, puno svađali, a mi, -dakle par prijatelja, smo često morali izravnati spor i pogotovo paziti sa njima da se ispravno ponašaju sa svim u vezi vjenčanja. To je sve bilo dosta teško, a bilo je situacija, kada su morali zajedno ići kod vlasti, u kojima se je brzo mogla dogoditi nevolja.

Bernd: Meni se ovo pitanje čini vrlo važno. Svejedno kako nam se čini situacija prije vjenčanja, dakle da li su oboje zaista ljubavni par, ili da li bi mogli da se zaljube ili da li će to ostati isključeno, sve to se mora iztančano dogovoriti. Najbolje sa prijateljicama i prijateljima, koji u slučaju da ipak dođe do nesuglasnosti mogu sporiti i paziti da se svi drže dogovora. Sa time naravno nije rješeno pitanje ovisnosti. Jer osoba sa njemačkim pasošom je uvijek u stanju da preko zahtjeva za rastanak upropasti boravak i sa time čitavu eksistenciju drugog partnera. Ako je veza ljubavna postoji opasnost da se ta neravnoteža koristi kao sredstvo za prijetnju, tako da može doći do potpuno neispravnih stvari. Po mom iskustvu tu jedino još mogu pomoći dobri prijatelji koji oboje poznaju tako da mogu sporiti.

Andrea: Šta bi ste savjetovali netkome ko razmišlja da li da odabire brak kako bi došao do prava boravka?

Fatima und Bernd: Jedino nam ostaje da ponovimo: dobro pripremiti, sve mogućnosti dogovoriti i ne potražiti samo pomoć dobrog odvjetnika koji će pomoć u slučaju nužde, nego pogotovo zapitati prijatelje i prijateljice koji mogu dati potporu, pogotovu kod osobnih poteškoća, kao što smo već rekli, ako je odnos ljubavni, ili ako se netko ne drži novčanih dogovora, dakle gdje može brzo nastati preveliko opterečenje, ako sve ostaje kod jedne osobe.

Andrea: Šta su bili tvoji osobni razlozi da se upustiš u zaštitnu tj. svrsihodni brak?

Bernd: Već se dulje bavim antirasizmom i tu često zamječujem, kako se ljude izganja ili otputi, dakle ne samo kao statistika ili apstraktni slučaj, nego i osobno.Radi toga je zaštitno vjenčanje za mene oduvijek bilo opravdano i potrebno sredstvo. Smatram to i kao mogućnost da djelim privilegije koje imam sticajem mog njemačkog pasoša, tj. da ih smisleno koristim.

Andrea: Da li mislite da je vjenčanje svrsihodno sredstvo u borbi protiv izgnanstva? I da li ste za to da se to sredstvo češće koristi?

Fatima: Da, u svakom slučaju, to mogu reći sa svim svojim iskustvom. Uvjek ima netkog iz mog poznaništva tko hitno traži pomoć jer mu je boravak onesiguran ili je već u opasnosti da bude prognan. Na žalost ne nađu se dovoljno ljudi koji bi preuzeli time vezane obaveze, -ili su doživili loša iskustva, ili nešto drugo. U svakom slučaju neki radi toga pokušavaju u njihovom očaju da novcem kupe, -postoji neka vrsta bračnog tržišta, i ja mislim da se ovdje mora imati zaista sreću da se ne upadne u još gore situacije gdje se sve izgubi, jer je dotična osoba potpuno nepovjerljiva. Radi toga bi bilo važno da puno više "svijesnih" ili "političnih" ljudi izvode ženidbu iz solidarnosti. Kao prvo su u međuvremenu rokovi skraćeni koji treba da se provede u zajedničkom životu, kako bi inozemni partner dobio samostalno pravo boravka. A osim toga postoji mogućnost steći pravo na boravak kroz istospolnu životnu družbu.

Bernd: Mislim da zaštitna ženidba u svakom slučaju ima smisla, jer svaki put se time provodi pravo boravka za jednu osobu, a sigurno nije mali broj ljudi, koji je u tome uspješan. No često je kritizirano, da nije iz "političkih" razloga. To je djelom točno, jer, kao što smo u našem slučaju opisali, vezano je sa glumom i naravno nitko ne može riskirati da obznani u javnosti stvarni slučaj zaštitne ženidbe. Štaviše je to "socialna taktika" sa kojom se izmiče prjetnji progona. No sveukupno vidim u cjelom postupku političko značenje, i bio bi dakle izazov, kojeg se do sada nismo dosta poprimili, da se u vezi sa zaštitnom ženidbom kao sveopćom tematikom ophađamo puno ofenzivnije te u političkom smislu.

Andrea: Da li postoje organizacije ili po mogućnosti fore u internetu, koje nude kontakte za sprovođenje braka radi osiguranja boravka? Komu se netko može obratiti ako odluči da želi nekog zaštiti od odgona kroz ženidbu?

Bernd: Sigurno postoje savjetovališta, koja uključuju u ponudi tematika o kojima savjetuju i ljude koji imaju poteškoća radi navodne "prividnog vjenčanja". No to je u najboljem slučaju pravna obrana osobnog područja, i ne može da pruža ništa ofenzivnijeg. Internetforum, političko, virtualno "tržište" za vjenčanja ne postoji, nadam se da će jednom biti mogući drugi odgovor. Jer baš ovako nešto sam mislio kada sam prije govorijo o politizaciji ove socialne taktike. U internetu bi sigurno postojala mogućnost spajanja, dakle da se obznani znanje i iskustva, te da se drugima pomogne pri uspostavljanju direktnih kontakta, i nakoncu da se to sve izvede u ofenzivnom političkom smislu.

Fatima: Koliko daleko ovakav anonimiziran medij zaista može služiti za stvarno posredovanje ženidbi, ne bi mogla predkazati. Jer iskustvo nam kaže da se parovi moraju bolje upoznati, ili da bar mora postojati neka vrsta povjerenja jer je partner poznat prijateljima ili obitelji. To sa internetom nije ostvarivo. No za posredovanje znanja i kao "propaganda" za zaštitnu ženidbu bi možda zaista trebalo da se ovako nešto pokuša.

Identiteta sugovornika nije poznata izdavaču.

<- natrag